Prije nego što su se naši preci trajno naselili i počeli obrađivati zemlju, većinu su hrane osiguravali prikupljanjem i lovom. Prikupljanje i lov bili su osnovni načini preživljavanja ljudskih zajednica stotinama tisuća godina. Danas prevladavajući način opskrbe hranom – poljoprivreda i stočarstvo, tek nekoliko tisuća godina. Tako se u genima svakoga od nas skriva prikupljačka prošlost. Ona nas tjera da prikupljamo i skupljamo stvari. U današnjem društvu prikupljanje, udruženo s pohranjivanjem (što je tekovina poljoprivrednog doba), odražava se uglavnom u potrošačkom prikupljanju, skupljanju i gomilanju materijalnih dobara. No, tu prirođenu danost možemo iskoristiti i za prikupljanje bilja.
Za prikupljanje ljekovitog bilja potrebno nam je prije svega znanje, volja i veselje; nešto malo potrepština i opreme. Prije nego što se upustimo u prikupljanje, moramo dobro poznavati bilje. Znanje o korisnosti, ljekovitosti i otrovnosti biljaka u prošlosti se prenosilo usmeno, unutar lokalnih zajednica, s koljena na koljeno. Naši su preci promatranjem životinja, isprobavanjem i slijedeći instinkt utvrdili koje nam biljke koriste, a koje štete. Znanje koje se pokazalo korisnim i dobrim, očuvalo se kroz tisućljeća. S izumom pisma to se znanje počelo zapisivati i kroz cijelu pisanu povijest zapisi o korisnosti biljaka vrlo su česti. Danas je predstavljeno u brojnim knjigama o travarstvu i na nebrojenim stranicama na internetu. Budući da je među našim biljkama nekoliko vrlo otrovnih, pouzdano prepoznavanje je nužno. Najlakše i najpouzdanije je da prepoznavanje naučimo od nekoga tko biljke već poznaje. Ako tu mogućnost nemamo, možemo pokušati odrediti biljke pomoću određivalnih ključeva za biljke. Budući da su dobri priručnici za određivanje napisani prilično stručno, potrebno je predznanje botanike za njihovu uspješnu uporabu. Gotovo sve poznate biljke koje rastu na području Slovenije sakupljene su u knjizi Mala flora Slovenije – ključ za određivanje papratnica i sjemenjača. Kad biljke jednom pouzdano prepoznamo, o njihovim ljekovitim svojstvima poučimo se iz jedne od brojnih knjiga o ljekovitom bilju.
Što i kada prikupljamo?
Biljke su po svom pojavnom obliku i po ekološkim svojstvima vrlo raznolike. Isto tako, raznoliki su i dijelovi biljaka koji sadrže korisne sastojke. Možemo prikupljati cvjetove, listove, cijele biljke, korijenje, koru, plodove, sjemenke, smolu, pelud i biljni sok. Prikladno vrijeme i način prikupljanja ovisi o razvoju biljaka, o godišnjem dobu, o dobu dana i o vremenu. Za sve dijelove, osim korijenja, nekih plodova i soka, lijepo i suho vrijeme u vrijeme prikupljanja uvjet je da ih možemo uspješno osušiti. Cvjetove prikupljamo kad su potpuno otvoreni, listove kad su lijepo zeleni, cijele biljke neposredno prije cvatnje, koru u vrijeme kad se u proljeće počnu pretakati sokovi pod njom – tada zahvaćamo i drveni sok, plodove i sjemenke beremo u punoj zrelosti, pelud u vrijeme cvatnje, korijenje tada kad nadzemni dio biljaka propadne ili još ne otjera (kasno u jesen i rano u proljeće).
Gdje prikupljamo?
Prije nego što se uputimo brati bilje, dobro je znati na kakvim staništima pojedine biljne vrste uspijevaju. Neke rastu samo po nizinama, druge samo u gorama. Neke više vole vlažna, močvarna područja, npr. gavez, ljekovita končara, brijestolisni osadnik, krvavica, druge sunčane i sušne, npr. majčina dušica, dobrica. Opet, neke rastu samo na određenoj kamenoj podlozi ili im odgovara samo određeni pH tla: brusnice, borovnice i srčanica uspijevaju na kiselim podlogama, drijen, vrkuta, medvjeđi luk pak više vole bazična tla na vapnenastoj podlozi. Znanje o ekologiji biljaka pomaže nam da lakše predvidimo gdje ćemo pronaći određene biljke. Slično je s većinom naših gljiva. Gljivari znaju da određene gljive rastu samo pod određenim drvećem i pri traženju gljiva prvo potraže to drveće. Da staništa na kojima prikupljamo ljekovito bilje moraju biti zdrava, ionako je razumljivo. Bolesne biljke s onečišćenih staništa ne mogu nam pomoći.
Potrepštine za prikupljanje
Kad prikupljamo biljke, naša obuća i odjeća trebaju biti prilagođene godišnjem dobu i terenu. Za prikupljanje cvjetova, biljaka ili listova prikladne su pletene košare, možemo koristiti papirnate ili platnene vreće, plastične ne. Bilje trgamo rukama ili si pomažemo vrtnim škarama i nožem. Za iskopavanje korijenja koristimo lopatu, vile ili motiku. Ako istovremeno prikupljamo više različitog bilja, odvojimo ih tako da svako stavimo u svoju papirnatu vrećicu, a vrećice složimo u košaru. Pazimo da biljke u košari ne stiskamo i gnječimo. Ponekad je dobro već na mjestu prikupljanja zapisati gdje i što smo prikupili, da kasnije ne bude problema s prepoznavanjem biljaka. Zato sa sobom imamo papirnate listiće i pisalo. Zaštitni znak travara, slamnati šešir, vrlo nam dobro dođe u vrućim ljetnim danima.
Prilog je nastao u sklopu projekta koji financiraju MKGP i EU iz poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. Projekt se provodi u okviru 3. javnog natječaja PRP 2014-2020 za Podmjeru 16.9 – Potpora za diverzifikaciju poljoprivrednih djelatnosti u djelatnosti u vezi sa zdravstvenom zaštitom, socijalnim uključivanjem, poljoprivredom koju podupire zajednica te obrazovanjem o okolišu i hrani (2021).
Više o projektu i aktivnostima u sklopu projekta možete pronaći na ovoj poveznici.
