Hrana je iznimno snažan politički čimbenik – ne samo kao sredstvo preživljavanja, već i kao alat za društvene promjene, političku organizaciju i otpor. Ispod možete pronaći neke političke potencijale povezane s hranom.
Društveno-politički potencijal hrane 1: Hrana kao oblik otpora i autonomije
Primjer: Urbani vrtovi u siromašnijim četvrtima ili na napuštenim gradskim površinama
Politički značaj: Uspostavljanje neovisnosti od prehrambenih sustava koji se temelje na iskorištavanju, centralizaciji i dobiti.
Poruka: »Kvalitetna i zdrava hrana je pravo, a ne privilegija.«
Društveno-politički potencijal hrane 2: Hrana kao alat zajedničkog povezivanja
Primjer: Projekti zajedničkih kuhinja, solidarne zadruge, sustavi zajedničke opskrbe (CSA – Community Supported Agriculture).
Politički značaj: Jačanje demokratskih praksi, solidarnosti i suradnje u lokalnim zajednicama.
Poruka: »Zajedno se možemo pobrinuti za svoje potrebe – mimo tržišta i države.«
Društveno-politički potencijal hrane 3: Hrana kao sredstvo za borbu protiv nejednakosti
Primjer: Pokreti za prehrambenu pravdu (food justice), koji se bave diskriminacijom u pristupu zdravoj i kvalitetnoj hrani
Politički značaj: Razotkrivanje sustavnih nejednakosti – tko ima pristup kvalitetnoj hrani, a tko ne.
Poruka: »Hrana otkriva klasne, rasne i spolne nejednakosti.«
Društveno-politički potencijal hrane 4: Hrana kao kritika agroindustrijskog sustava
Primjer: Prosvjedi protiv pesticida, genetski modificiranih organizama (GMO), velikih prehrambenih korporacija.
Politički značaj: Pritisak na regulacije, podršku malim poljoprivrednicima, zahtjevi za transparentnošću.
Poruka: »Ne želimo biti samo potrošači – zahtijevamo pravedan prehrambeni sustav.«
Društveno-politički potencijal hrane 5: Hrana kao dio ekološke i klimatske politike
Primjer: Prijelaz na lokalnu, sezonsku, biljnu prehranu; agroekologija.
Politički značaj: Hrana kao ključni element klimatske pravde, smanjenja emisija i očuvanja biotske raznolikosti.
Poruka: »Ono što jedemo, utječe na budućnost planeta.«
Društveno-politički potencijal hrane 6: Hrana kao dio državne suverenosti
Primjer: Države globalnog juga, koje teže prehrambenoj suverenosti (npr. pokret La Via Campesina).
Politički značaj: Otpor protiv globalnih prehrambenih korporacija, Međunarodnog monetarnog fonda i ovisnosti o uvozu.
Poruka: »Narodi imaju pravo sami odlučivati o svojoj hrani.«
Primjer La Vie Campesine:
La Via Campesina – međunarodni pokret malih poljoprivrednika
La Via Campesina (na španjolskom: Seljački put) je najveći svjetski pokret poljoprivrednika, poljoprivrednica, radnika na plantažama, ribara, domorodačkih naroda i ruralnih zajednica, koji se bore za prehrambenu suverenost, prava na zemlju i pravedne poljoprivredne politike.
Glavni ciljevi:
Prehrambena suverenost – pravo naroda da sami odlučuju o prehrambenoj politici.
Pristup zemlji, sjemenu, vodi – borba protiv koncentracije zemljišta i privatizacije prirodnih resursa.
Podrška malim poljoprivrednicima i agroekologiji – alternativi industrijskoj poljoprivredi.
Otpornost protiv neoliberalizma i globalnih agroživilskih korporacija.
Solidarnost i pravednost – uključujući borbu protiv patrijarhata, kolonijalizma i kapitalističkog iskorištavanja.
Ključni koncept: Prehrambena suverenost
Ovaj pojam su upravo oni prvi oblikovali. Ne znači samo pristup hrani, već pravo ljudi i zajednica da sami odlučuju što proizvode, kako, za koga i po kojim pravilima.
Načini djelovanja:
Međunarodna politička mobilizacija
Izravne akcije (prosvjedi, kampanje za sjeme, oslobađanje zemlje).
Uspostavljanje vlastitih alternativnih sustava: tržnica, seljačkih škola, razmjena znanja.
Zašto je važno?
Jer La Via Campesina povezuje globalni jug i sjever u borbi za pravedniji svijet.
Jer jasno kaže: mali poljoprivrednici nisu problem, već ključni dio rješenja za prehrambenu, okolišnu i društvenu krizu.
Paralelno s tim u Burkini Faso trenutno se provodi opsežna agrarna reforma, koja ima važne političke, socijalne i ekonomske posljedice.
Agrarna reforma u Burkini Faso (2025)
U veljači 2025. vlada Burkine Faso donijela je zakon koji nacionalizira sva zemljišta u državi. Prema novom zakonu, država je postala jedini vlasnik zemljišta, što znači da pojedinci i poduzeća više ne mogu imati privatno vlasništvo nad zemljom. Umjesto toga, uvode se dugoročni ugovori o zakupu, koji bi trebali osigurati veću sigurnost poljoprivrednicima i zajednicama.
Reforma priznaje i običajna prava ruralnih zajednica, čime se pokušava uskladiti moderno zakonodavstvo s tradicionalnim praksama upravljanja zemljištem. Cilj reforme je smanjiti špekulacije zemljištem, ojačati prehrambenu suverenost i osigurati pravedniju raspodjelu resursa.
Osim toga, vlada je uvela zabranu vlasništva ruralnih zemljišta od strane stranaca, što znači da stranci zemljišta mogu samo unajmiti, ali ne i kupiti.
“Agricole” u kontekstu Burkine Faso
“Agricole” se u kontekstu frankofonske Afrike obično odnosi na “zemljišta” ili “poljoprivredna zemljišta”, ali može značiti i ruralno područje ili poljoprivredni sektor općenito.
U Burkini Faso se izraz “agricole” često koristi u sljedećim značenjima:
Espace agricole – poljoprivredna zemljišta
→ Zemljišta namijenjena proizvodnji hrane ili uzgoju životinja, često pod tradicionalnim ili kolektivnim upravljanjem.
Aménagement agricole – poljoprivredna ureditev ili reforma
→ Povezano sa sistemskim planiranjem korištenja ruralnih zemljišta (npr. za obvladovanje erozije, namakanje ipd.).
Zone agricole protégée (ZAP) – zaštićena poljoprivredna područja
→ Regije koje država štiti od urbanizacije i zemljišnih špekulacija, s ciljem očuvanja prehrambene sigurnosti.
Économie agricole – poljoprivredno gospodarstvo
→ Pojedinačna farma ili poljoprivredna jedinica, bilo obiteljska, zajednička ili komercijalna.
Uloga “terre agricole” u novoj agrarnoj reformi u Burkini Faso (2025):
“Terres agricoles” (poljoprivredna zemljišta) postaju javno dobro u vlasništvu države, jer poljoprivrednici i zajednice mogu koristiti ta zemljišta s dugoročnim ugovorima o zakupu. Cilj je zaštititi zemljišta od privatizacije, očuvati pristup za male poljoprivrednike i ojačati prehrambenu suverenost.
Postoji nekoliko potencijalnih koristi za stanovnike Burkine Faso, a to su:
- Zaštita od zemljišne špekulacije
Ako zemljišta ostanu javno dobro, ne mogu se masovno rasprodati stranim investitorima ili elitama, što štiti male poljoprivrednike od istiskivanja od strane nekretninskih projekata.
- Jačanje prehrambene suverenosti
Sa zemljištima koja ostaju u rukama lokalnog stanovništva (putem najma), lakše se potiče lokalna proizvodnja hrane i smanjuje ovisnost o uvozu.
- Uvažavanje tradicionalnih prava
Ako reforma priznaje običajna (kolektivna, seosko-pravna) zemljišta, to znači veću pravnu sigurnost za ruralne zajednice.
- Veća jednakost pri pristupu zemlji
Nacionalizacija zemljišta može spriječiti da bi šačica bogatih kontrolirala ključni resurs (zemlju), što ima socijalno-pravedni učinak.
Sufinancijer projekta:
Za mišljenja iznesena u ovom dokumentu isključivo su odgovorni autori dokumenta i ne odražavaju nužno stajališta Ministarstva za okoliš, klimu i energiju ili Eko sklada j.s.
