MakroBios Panonija: Kada i kako je započela priča Zrirap Beltinci?
Zrirap: Naše socijalno poduzeće osnovali smo krajem 2013. godine mi mladi, kojima nije bilo svejedno zbog sve veće nezaposlenosti u našem lokalnom okruženju, propadanja nekadašnjih bisera naše općine te uništavanja okoliša konvencionalnom poljoprivredom.
Bili smo generacija mladih s fakulteta, bez poslova i kapitala, ali s ogromnim idejama što bismo sve mogli napraviti u Beltincima. Osim toga, željeli smo osigurati radna mjesta sebi i ranjivim skupinama ljudi. U tom je razdoblju mnogo naših poznanica i rođaka izgubilo posao u tekstilnom poduzeću Mura, a do mirovine im je nedostajalo samo nekoliko godina. Nitko ih nije želio zaposliti, to su bili totalno istrošeni ljudi s kroničnim ozljedama od ponavljanja jednih te istih monotonih pokreta unutar radnog procesa. Tako smo pokušali pronaći djelatnosti koje su korisne za cijelu zajednicu. U tu svrhu smo na dugi niz godina napuštenim prostorima stare grajske vrtlarnice, gdje je kasnije bio i poljoprivredni kombinat, ponovno uspostavili vrtlarnicu, vrtove i skladišni prostor, pod zajedničkim imenom Eko-vrt Beltinec.
MakroBios Panonija: Kako je tekao vaš razvoj u proteklim godinama i što sve danas obuhvaćaju vaše djelatnosti?
Zrirap: Već u proljeće 2015. smo u suradnji s Općinom Beltinci započeli s projektom uspostave zajedničkog Eko vrta Beltinec na području nekadašnje vrtlarnice u središtu Beltinec, koja je već nekoliko godina bila izvan upotrebe. Projekt je od strane Ministarstva za gospodarski razvoj i tehnologiju kao jedini od svih prijavljenih izabran i sufinanciran i na Natječaju za poticanje socijalnog poduzetništva u Pomurskoj regiji 2015. I u 2016. godini smo, zajedno s partnerima, bili uspješni na državnom natječaju MGRT »Javni natječaj za izbor operacija za pokretanje socijalnih poduzeća i omladinskih zadruga u godinama 2016.-2018.«, što nam uz financijska sredstva daje motivaciju i poticaj za još predaniji rad i razvijanje dodatnih aktivnosti i u budućnosti. Na Eko-vrtu smo posljedično, između ostalog, već u 2017. godini uspostavili dodatni staklenik od recikliranih materijala, dva manja ribnjaka, obrazovne panoe, klupe za odmor šetača i turista, a započeli smo i s novim programom izrade ekološke kozmetike. U 2018. godini smo uredili i sustav navodnjavanja i elektrifikaciju. Osim zapošljavanja putem dobivenih projekata i programa Aktivne politike zapošljavanja (posebno javni radovi) u okviru osposobljavanja invalida, surađujemo i s murskosobočkom jedinicom rehabilitacijskog centra Soča. Pri provedbi naših programa istovremeno intenzivno surađujemo sa Zavodom za zapošljavanje Prijlika, Beltinci i s nekim lokalnim udrugama (Jarica, DPAE), a povremeno nam pomažu i volonteri.
U suradnji s već spomenutim organizacijama uspješno uspostavljamo i uzorni voćno-začinski nasad, zasađen starim sortama voćaka. Na taj način očuvamo važan dio kulturne baštine, a s usjevom travnih smjesa i sadnica bilja želimo u budućnosti praktično prikazati primjer unosne i okolišu prihvatljive alternative pretvaranju travnjaka u oranice.
S partnerima i Općinom Beltinci smo surađivali i pri projektu ZIC II Beltinci – LAS kod dobrih ljudi, koji se provodio u 2018. godini. Projekt služi za svrhu poticanja ekološke poljoprivrede i lokalne opskrbe javnih zavoda ekološkim proizvodima i proizvodima, a osim savjetodavne i informativne uloge, namijenjen je i poduzetničkom umrežavanju. U okviru projekta uspostavljena je i manja trgovina te web trgovina, a uz co-working prostor uspostavljen je i poseban namjenski dio, koji je namijenjen međugeneracijskom druženju građana i različitih udruga u obliku međugeneracijskog kutka.
U 2018. godini se u okviru ZIC-a uspostavio i centar za zapošljavanje invalida na zaštićenim radnim mjestima, putem kojeg se zapošljavaju osobe s različitim stupnjevima invaliditeta. Zajedno s Općinom Beltinci smo u prethodnim godinama razvijali ideje i načine kako pomoći našoj romskoj zajednici i tako u 2017. pomogli pri uspostavi učno – informativno – obrazovnih kontejnera za djecu uz romsko naselje.
Općini Beltinci smo pomogli pri pripremi projekta Međugeneracijski centar Beltinci u okviru natječaja LAS za sredstva iz Europskog fonda za regionalni razvoj. U okviru uspostavljenog inovativnog projektnog partnerstva, Općina Beltinci je obnovila odnosno nadogradila postojeću zgradu u centru Beltinec, koja je do sada služila za svrhu djelovanja Zavoda za zapošljavanje i obrazovanje (ZIC) te uspostavila Međugeneracijski centar Beltinec (MGC Beltinci). S dobivenim katom zgrade smo u 2023. godini dobili dodatne namjenske površine za daljnje razvijanje programa socijalnog poduzetništva i projekata nevladinih organizacija, namijenjenih osiguravanju zelenih radnih mjesta za najranjivije društvene skupine i poticanju ekološke poljoprivrede i lokalne opskrbe javnih zavoda ekološkim proizvodima i proizvodima. Korisnici prostora su tako dobili nužno potrebne dodatne prostore za širenje svojih djelatnosti (sušionica, prostor za proizvodnju prirodne kozmetike, radionica, kuhinja, pakirnica, skladište, uredski prostori). S namenskom adaptacijom prostora istovremeno su osigurani dodatni prostori za društveni dio MGC-a, gdje se na dnevnoj razini odvijaju društvene, obrazovne i kulturne aktivnosti, namijenjene međugeneracijskoj suradnji između starijih i mlađih generacija, međusobnom prijenosu znanja te očuvanju kulturne baštine.
Najranjivijima na tržištu rada pokušavamo osigurati dodatna radna mjesta, socijalnu integraciju i profesionalnu reintegraciju. Svojim aktivnostima nastojimo pronaći rješenja za društvene probleme, zagovaramo društvenu solidarnost i povezivanje među ljudima. U prvi plan stavljamo društvene ciljeve i potrebe lokalnog okruženja.
Naša glavna djelatnost je ekološka proizvodnja bilja i povrća. Osim Eko vrta obrađujemo još nekoliko manjih njiva i ekološki voćnjak. Nudimo svježe i prerađene proizvode kao što su sirupi, čajevi, mješavine začina. Nudimo i različite obrazovne sadržaje.
Želimo stvarati nova, održiva zelena radna mjesta, obnavljati devastirane zgrade i površine, poticati zaštitu okoliša, samoopskrbnu ekološku poljoprivredu te osnažiti ranjive skupine stanovništva.
MakroBios Panonija: Kakav je odnos lokalnih stanovnika prema vama? Jeste li primijetili kakve poticaje / podršku od strane lokalnih donositelja odluka (npr. općine) ili ne prepoznaju važnost i potencijal takvih projekata?
Zrirap: Bez podrške lokalne zajednice od samog početka teško bismo ostvarili naše planove. Uglavnom su nas lokalni stanovnici prihvatili s odobravanjem i simpatijama jer smo počeli uređivati područje u središtu Beltinca, koje je dugo vremena bilo napušteno i zanemareno. Vidjeli su skupinu mladih koji se trude učiniti nešto za opće dobro, tako da smo već u startu postavili dobre temelje. I donositelji odluka su bili naklonjeni, ali smo morali potrošiti dosta energije da im objasnimo osnovne pojmove kao što su socijalno poduzetništvo, rad s ranjivim skupinama, itd., koje do tada nisu poznavali. Uspjeli smo osigurati da se pri svakogodišnjem natječaju za poduzetništvo u općini Beltinci uvrsti i posebna stavka za sufinanciranje socijalnog poduzetništva. Čelnike u općini smo također uspjeli uvjeriti da se zajedno prijavljujemo na prikladne natječaje, podržali su nas i pri provedbi javnih radova, itd. Svakako imamo osjećaj da su svjesni važnosti i potencijala takvih projekata.
MakroBios Panonija: Što sve obuhvaća izraz “zajednički vrtovi” i kakve pozitivne učinke (mogu) imati na lokalne / okolne stanovnike?
Zrirap: Na Eko vrtu Beltinec putem besplatnog najma omogućujemo prostor za vrtove onim kućanstvima iz naše općine, koji prikladan prostor za vlastiti vrt nemaju na raspolaganju (prevladavaju kućanstva iz blokova, mlade obitelji u najamnim stanovima, itd.). Također nas često nazovu neke starije gospođe, ako si mogu kod nas nabrati bazgu, koje kod nas ima dosta, da si same pripreme različite sokove, čajeve, itd. Na Eko vrtu Beltinec je cijela obrada zemlje postavljena na ekološki način, tako da i putem te “obveze” sve koji s nama bilo kako surađuju potičemo i educiramo u tom smjeru. Osim osiguravanja samoopskrbe i međugeneracijske solidarne suradnje, zajednički vrtovi su za nas od iznimnog značaja prije svega u smislu obrazovanja i poticanja zdravijih te za lokalni okoliš, ljude i životinje bitno prijateljskijih praksi od klasičnog poljoprivrede/vrtlarstva.
MakroBios Panonija: Može li održiva proizvodnja i prerada predstavljati jedan od razvojnih temelja Pomurja? Gdje vidite još moguće nerazvijene / neiskorištene potencijale ovdašnjeg okruženja i kako ih učinkovitije iskoristiti?
Zrirap: Svakako. S veličinom površina ne možemo baš konkurirati s najvećim igračima, ali bismo definitivno mogli s načinom proizvodnje. Ako bi bila prisutna odgovarajuća politička volja, Pomurje bi dugoročno moglo biti prva u potpunosti poljoprivredno samoopskrbna regija u Sloveniji. Neiskorišteni potencijali nalaze se prije svega u zajedničkoj opskrbi vodom (navodnjavanje, geotermija) te većoj (su)upotrebi staklenika. S obzirom na sve nepredvidljivije vremenske uvjete i sve veću prisutnost suša te drugih vremenskih nepogoda, vrijedilo bi daljnje razmišljanje i planiranje postaviti u tom smjeru.
Kakvo vam se čini stanje glede vama sličnih inicijativa u Pomurju? Kako bi u Pomurju mogli poticati da bi bilo više zajedničkog djelovanja i sličnih projekata, posebno u vezi s održivom prehranom?
Zrirap: Sličnih inicijativa je bilo u Pomurju u prošlosti dosta, ali nas se na duge staze održalo samo malo. Prvotni zanos naime brzo naiđe na realnost svakodnevice: more birokracije, inspekcija, nedostupnost primjerenih poljoprivrednih zemljišta (veći poljoprivrednici imaju prednost i prisvajaju sve veća područja), problem prodaje ekoloških proizvoda (veće količine, cijena), te sve manji kadrovski bazen potencijalnih radnika iz ranjivih skupina, koji imaju sve teže zdravstvene dijagnoze (u porastu su posebno duševne bolesti).
Za poticanje sličnih projekata bi u prvom redu veću ulogu trebali preuzeti donositelji odluka te prihvatiti primjereniju, takvim inicijativama bitno prijateljskiju zakonodavstvo. Tako na najvišim državnim razinama, kao i na lokalnoj razini. Još bi u većoj mjeri trebali poticati i javne zavode na otkup lokalnih održivih proizvoda. Takve inicijative bi se trebale bitno više povezivati i same među sobom, stvarati zajedničke zadruge, projekte i priče na zdravim, dugoročnim temeljima, da bi mogle živjeti i preživjeti i na duge staze.
MakroBios Panonija: Na što pomislite kada čujete odnosno pročitate “održiva prehrana na selu”; što sve po vašem mišljenju to obuhvaća?
Zrirap: Zamišljamo okolišu, životinjama i ljudima prijateljski cijeli lanac lokalne proizvodnje/distribucije/prodaje hrane, kao alternativu prevladavajućoj intenzivnoj poljoprivredi.
MakroBios Panonija: Kako razumijete koncept lokalne samoopskrbe i suopskrbe? Čini li vam se u današnje vrijeme globalizirane trgovine, velikih (stranih) trgovaca i velikog broja “razmaženih potrošača” još relevantna? Ako da, kako krepiti tu svijest i djelovati u skladu s tim?
Zrirap: Razumijemo ga na način da si u što većoj mjeri sami proizvodimo hranu, koja nam je potrebna. Da unutar lokalnog okruženja zadovoljavamo takve potrebe kako pojedinaca, tako i javnih zavoda. S time smanjujemo ugljični otisak, hrana je neusporedivo zdravija i prijateljska ljudima, životinjama i okolišu. Stvar je s naraštanjem obrazovanosti, dostupnosti do informacija te povišenjem starosne granice stanovništva, ništa manje, nego sve više relevantna. Ljudi danas imaju izbor; ili gledaju isključivo na akcije/cijenu te konzumiraju, što im već trgovački centri i multinacionalke serviraju na svom pladnju, ili se ipak malo više osvijeste i podrže zdravo, lokalno i domaće. Na način naravno, da su svjesni, što sve pozitivno onda povuče to za sobom (očuvanje zdravog okoliša, uspostavljanje lokalnih, zelenih radnih mjesta, podrška ranjivim skupinama te svojoj vlastitoj zajednici). Tu nam se čini, da je još ogromno prostora za poboljšanja pri krepljenju takve svijesti među širom populacijom. I također je na nama, da znamo takve priče uspješno predstavljati i zastupati te ih s pozitivnim primjerom širiti među ljude.
MakroBios Panonija: Za kraj još, što je jedna stvar zbog koje ste optimistični i jedna zbog koje ste pesimistični glede razvoja održivog prehrambenog lanca u Pomurju i/ili u Sloveniji?
Zrirap: Optimistični smo, jer su ljudi sve više svjesni važnosti samoopskrbe i lokalno proizvedene ekološke hrane. Tako s gledišta vlastitog zdravlja, kao i strateške/prehrambene sigurnosti države u ovim turbulentnim vremenima, kada se sve više zvecka oružjem, također unutar EU.
S druge strane, pesimistični smo, jer sva događanja ukazuju, da se stvari na području poljoprivrednih politika sve više monopoliziraju. U tom smislu se bojimo, da će dugoročno na tržištu preživjeti samo nekoliko većih poljoprivrednika odnosno poljoprivrednih poduzeća/društava, po mogućnosti još u stranom vlasništvu, koji će male lokalne farme odnosno proizvođače potpuno uništiti te potpuno monopolizirati područje poljoprivrednog tržišta i usmjerenje istog.
Sufinancijer projekta:
Za mišljenja, predstavljena u ovom dokumentu, isključivo su odgovorni autori dokumenta i ne odražavaju nužno stajališta Ministarstva za okoliš, klimu i energiju ili Eko sklada j.s.
