Kakvi su bili tvoji prvi doticaji / koraci s prirodnim građevinskim materijalima? Kakva iskustva s gradnjom si stekao od tada?

Prvi doticaj s prirodnom gradnjom seže još iz djetinjstva, kada smo radili nekakve bunkere ili kućice na drvetu, koristili smo grane ili daske i to sastavili. Inače, od dolaska na Goričko prvi put sam se susreo s gradnjom i o tome počeo razmišljati na radionici Mire Žitka na Primorskem, gdje smo radili kućicu, konstrukcija od oblog drveta, zidovi su bili obloženi drvenim šibama i ispunjeni mješavinom ilovače i slame. Pomagao sam prijatelju Kristjanu Zveru, kada je radio kućicu od slamenih bala, gdje sam se upoznao s tom gradnjom. Nakon kupnje posjeda, prvo sam napravio malu kućicu za alat od lokalnog drveta, što je bio prvi projekt, a onda smo se već upustili u izgradnju kuće za stanovanje. Stalno me je zanimalo kako su bile izgrađene stare kuće u našoj okolici, ali i drugdje po Sloveniji, kako su se toga nekada prihvatili, kakav alat su koristili… To znanje sam onda prenio u svoje djelovanje i rad.

S kojim si prirodnim građevinskim materijalima radio, imaš li možda svoj najdraži materijal s kojim najradije radiš? Imaš li problema s pristupom odgovarajućim materijalima u svom lokalnom okruženju, odnosno u svojoj neposrednoj blizini?

Radio sam s drvetom, ilovačom i kamenom te sa slamom. I s pečenom opekom (crijepovi, odnosno pokrov). Najdraži materijal je drvo: kao konačni proizvod je toplo, lijepo, ne prlja se, lijepo se s njim radi, obrađuje, izraslo je iz živoga, obnavlja se prirodnim putem barem kod nas. Već zato su mi drveća posebna bića. Od svih materijala koje sam naveo gore, najugodniji mi je za boravak, upotrebu.
Raznolik je, može se koristiti na mnogo različitih načina.

Nemam problema – jer se prilagodim uvjetima u kojima sam i koristim to što imam, odnosno što je oko mene. Pri gradnji nisam bio zahtjevan i želio materijale kojih nema u okolici. Upotreba takvih materijala koji su u neposrednoj okolici ili ih lako dobiješ od nekoga, olakšava gradnju. Malo je bilo takvih materijala koje sam pribavljao izvana. Ako imaš vremena, lako nađeš oko sebe sve materijale na takav ili drugačiji način.

Imaš dosta veliko iskustvo sa samogradnjom… kako gledaš na poveznicu između prirodnih građevinskih materijala i prakse samogradnje?

Prirodni građevinski materijali su vrlo prikladni za samogradnju, jer je njihova dostupnost veća – tamo su gdje si, možeš otići i jednostavno ih uzeti, pogotovo ako se upustiš u lokalnu samogradnju. Povijesno je to iskušano i uvijek se koristilo na takav način – ljudi su iz svoje okoline uzeli materijale i s njima postavili dom. Danas je to, doduše, sasvim drugačije postavljeno, materijali dolaze odasvud. Inače, kod prirodnih materijala nas ograničavaju propisi, itd., koji ne dolaze iz lokalnog okruženja. Ako se to uspije malo prilagoditi, onda se ipak može graditi na takve načine

Poveznica između prirodnih materijala i samogradnje je potpuno prirodna, odnosno još bolje rečeno između prirodnih materijala i zajedničke gradnje, gdje lokalna zajednica sudjeluje pri gradnji s prirodnim materijalima. Kod takve gradnje radi se o relativno manjim strukturama, nego što smo ih navikli iz industrijske gradnje. Prirodni materijali i znanja ljudi su, doduše, više ograničena i s time i veličina zgrada. Iz toga se moramo upitati i o potrebama, odnosno navikama veličine kuća, odnosno domova, što je dovoljno, što je potrebno itd.

Kod prirodne gradnje čest je problem nedostatak cjelovitog i kontinuiranog obrazovanja… kako si se sam izučio tim vještinama i kakve su aktualne prakse prijenosa znanja? Imaš li možda ideju / prijedlog kako bi izgledao smislen samoorganiziran pučki tečaj onkraj postojećih institucija (po svjedočenjima studenata takvih sadržaja na fakultetima nema…)?

Moje iskustvo je bilo da sam najviše naučio kada sam pokušavao pomoći nekome ili promatrao, prije svega kada sam sam počeo s nekim malim projektima i onda nekim većima, izučio tehnike i upotrebu različitih materijala. Preporučio bih različite sustave naukovanja, da odeš k nekome tko to zna – s promatranjem, a onda s manjim do većih zadataka. Povijesno gledano, bilo je tako da se preko rada predaje znanje. Također, to je najbolji način za međugeneracijsko prenošenje znanja, da su recimo i djeca uključena već od malena u takav prijenos znanja. Najbolje je uključiti se u neko takvo naukovanje. Uvijek treba uzeti u obzir lokalno okruženje, lokalne materijale, lokalnu povijest… Što više sam isprobavati, naći svoj način za svladavanje neke tehnike, odnosno s obzirom na alat koji je na raspolaganju…

Prije cca sto godina to je bio dio normalnog građevinarstva (prirodni materijali) – meni je jako koristila knjiga Rade Kregarja, koje su nastale odmah nakon rata za obnovu – u njima su dobri materijali i tehnike za izgradnju kako stambenih tako i gospodarskih objekata.

Kako gledaš na društvene potencijale prirodnih građevinskih materijala s gledišta samogradnje (poboljšanje ili uspostava vlastitih uvjeta stanovanja), socijalne ili solidarne gradnje te gradnje zajednice preko zajedničke/zajedničke gradnje pojedinih stambenih jedinica i zajedničkih prostora?

S obzirom na upletenost u globalne i lokalne sustave, sa samogradnjom ne možemo rješavati sve to. Znači, ne može se s time mijenjati cijeli ustroj građevinske industrije, već samo zbog zakonskih ograničenja… Može se, međutim, podržavati i razvijati prakse koje potiču zajedničke, ekološke prakse, itd. Moraju, naravno, i drugi društveni uvjeti biti tome naklonjeni, a ne destruktivni. Dok veći sustavi djeluju ili čak ograničavaju neke takve prakse, vrlo je teško. Kao što sam prije spomenuo poslijeratnu obnovu, u to vrijeme je bila potreba i uvjeti su bili tome naklonjeni, danas je, međutim, društvena klima nešto više neprijateljska.

Potencijal je kada se pojavi potreba za to. To se očuvanja i nekako uključuje u industrijsku gradnju, poveznica između samogradnje i prirodnih materijala za društvenu promjenu je, međutim, teška, jer nas ograničavaju zakoni. Međutim, to se znanje očuva i također zaštiti s kulturnom baštinom npr. da će se to znanje upotrijebiti nekada, kada bude potreba.