Hrana kao politi\u010dka tema i potencijalna ulazna to\u010dka za progresivne prakse u ruralnim podru\u010djima<\/p>\n\n
Proizvodnja i distribucija hrane – u okviru osiguravanja osnovnih materijalnih uvjeta za reprodukciju \u017eivota – va\u017ena je politi\u010dka tema i ulazna to\u010dka za organiziranje odozdo (posebno u ruralnim podru\u010djima). Za razliku od urbanih sredi\u0161ta, gdje politi\u010dki akteri s lijevog spektra uvjeravaju svoje prista\u0161e i bira\u010de putem kulturnog rata, intelektualizma i\/ili apstraktnog teoretiziranja, u ruralnim je okru\u017eenjima u\u010dinkovitija opipljiva, materijalna politika koja ima jasno vidljive rezultate i mogu\u0107nosti uklju\u010divanja odnosno sudjelovanja. Hrana, uvjeti stanovanja, energija, dru\u0161tvena reprodukcija, itd. su osnovni \/ rubni uvjeti \u017eivota oko kojih je mogu\u0107e graditi progresivnu politiku u ruralnim podru\u010djima. Unato\u010d povijesnim lekcijama 20. stolje\u0107a o va\u017enosti ruralnih podru\u010dja i poljoprivrednika za zna\u010dajne pozitivne dru\u0161tvene promjene, \u010dini se da slovenska i europska ljevica – za razliku od npr. Latinske Amerike – taj potencijal zanemaruje, ne \u017eeli ili ne zna iskoristiti. Umjesto prepoznavanja potencijalne revolucionarnosti poljoprivrede, zadovoljava se povr\u0161nom i pogre\u0161nom ocjenom o navodnoj (prirodnoj) konzervativnosti poljoprivrednika i stanovnika u ruralnim podru\u010djima. Njihova konzervativnost i ve\u0107a tradicionalna sklonost desnim politi\u010dkim strankama posljedica je neaktivnosti, nezainteresiranosti i nedostatka ideja \/ praksi progresivnih aktera u tom okru\u017eenju. Za promjenu toga potrebno je prepoznati potencijal ljudi u ruralnim podru\u010djima, usmjeriti vrijeme \/ energiju \/ sredstva u politi\u010dki rad u tim podru\u010djima i vratiti se osnovama politike, tj. materijalnoj politici s razvijanjem, organiziranjem i \/ ili koordinacijom progresivnih praksi na gore navedenim podru\u010djima djelovanja. Na tim \u010dvrstim (materijalnim) temeljima odnosno bazi se onda mo\u017ee graditi i uspostavljati (nad)gradnja. <\/p>\n\n
Poskupljenje hrane i nedostatak alternativnih modela<\/p>\n\n
Rastu\u0107e cijene hrane, kojima svjedo\u010dimo prilikom posjeta trgovinama posljednjih godina, imaju zna\u010dajne posljedice za slabije situirane pojedince i obitelji. Ku\u0107anstva u prosjeku, naime, namijene otprilike petinu svojih prihoda za kupnju hrane. Veliki trgovci i me\u0111unarodne korporacije ne djeluju po principu osiguravanja cjenovne dostupnosti, ve\u0107 ih vodi profitni motiv. Uz nedostatak politi\u010dke volje, pro\u0161lu rasprodaju nacionalnih prehrambenih poduze\u0107a i trgova\u010dkih lanaca u stranom vlasni\u0161tvu, intervencija odozgo je ote\u017eana. Time se pokazuje potreba i nu\u017enost za razvoj alternativnih prehrambenih modela odozdo. S ciljem pove\u0107anja dostupnosti zdrave, lokalno proizvedene hrane i time smanjenja ovisnosti ljudi o sustavu i dr\u017eavi, potrebno je utemeljiti alternativne prehrambene modele na druga\u010dijim principima, koji \u0107e biti u korist svim \u010dlanovima lokalnog prehrambenog lanca. Ako je za postoje\u0107i prehrambeni model proizvodnje i distribucije karakteristi\u010dno iskori\u0161tavanje \/ stiskanje poljoprivrednika s niskim otkupnim cijenama, intenzifikacija rada zaposlenih u trgovinama, cjenovna nedostupnost za \u0161iroki sloj ljudi i visoki profiti za vlasnike odnosno strane korporacije, alternativni model mora temeljiti na dobrobiti svih uklju\u010denih neposrednih proizvo\u0111a\u010da i potro\u0161a\u010da s stvaranjem pravednog i odr\u017eivog prehrambenog modela. Kao \u0161to je u prvom dijelu doga\u0111aja naglasila ve\u0107 Agnes, odgovaraju\u0107i odgovori na takav izazov povezani su s osiguravanjem u\u010dinkovitosti, odgovaraju\u0107e infrastrukture i razvijene logistike. <\/p>\n\n
Hrana kao rad, specifi\u010dnosti po spolu i potencijali hrane pri izgradnji zajednice<\/p>\n\n
Planiranje obroka i kuhanje: kada govorimo o hrani, \u010desto se bavimo proizvodnjom i distribucijom na makro razini, a zanemaruje se mikro aspekt obroka u pojedinim ku\u0107anstvima. Tome je potrebno posvetiti vi\u0161e pozornosti. Jo\u0161 prije nego \u0161to hrana do\u0111e u dom i po\u010dne – jo\u0161 uvijek ve\u0107inom \u017eene ma\u0161u kuha\u010dama – s pripremom obroka, ide puno energije i mentalnog rada, koji opet ve\u0107inu obave \u017eene, u pregled sirovina u doma\u0107oj smo\u010dnici, pripremu popisa za kupovinu te izbor menija za taj dan odnosno tjedan. O tematici hrane moramo dakle razmi\u0161ljati i govoriti (tako\u0111er) u feministi\u010dkom smislu. O potencijalnim rje\u0161enjima tog \u201cproblema\u201d mo\u017eemo razmi\u0161ljati iz najmanje dva polazi\u0161ta \/ kuta gledanja:
Poveznica izme\u0111u prehrambenih sustava i okoli\u0161a<\/p>\n\n
Prehrambeni sustavi imaju zna\u010dajan negativan utjecaj s gledi\u0161ta klimatskih promjena, okoli\u0161ne krize i stanja ekosustava. Industrijsku poljoprivredu, naime, prate visoke vrijednosti emisija i degradacije prirodnog okoli\u0161a – uni\u0161tavanje stani\u0161ta, kr\u010denje \u0161uma za obradive povr\u0161ine, pogor\u0161anje kvalitete tla \/ zemlje. Mo\u017eemo, me\u0111utim, na tom podru\u010dju u\u010diniti puno za pozitivne promjene, agroekologija naime pridonosi cjelovitoj regeneraciji ekosustava. <\/p>\n\n
Promjene prehrambenih navika<\/p>\n\n
Osim \u0161tetnih utjecaja na okoli\u0161 pri transportu i prioritetiziranju lokalne te sezonske hrane, s gledi\u0161ta dobrobiti okoli\u0161a, ljudi i \u017eivotinja, glavni problem postoje\u0107eg prehrambenog sustava je sto\u010darstvo i na\u0161e prehrambene navike, koje se temelje na mesnim i mlije\u010dnim proizvodima.
U svrhu aktivnog sudjelovanja na agroekolo\u0161koj radionici u sklopu doga\u0111aja \u201cPravedan zeleni prijelaz za solidarnost i jednakost\u201d, pripremili smo nekoliko temeljnih polazi\u0161ta koja su nastala iz na\u0161ih prakti\u010dnih iskustava ili teoretskih razmi\u0161ljanja. U nastavku su navedena nasumi\u010dnim redoslijedom: <\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":10352,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"uix_meta_title":"","uix_meta_description":"","uix_canonical_url":"","footnotes":""},"categories":[27],"tags":[58],"class_list":["post-10351","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti","tag-prilog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.makrobios.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10351","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.makrobios.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.makrobios.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.makrobios.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.makrobios.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10351"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.makrobios.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10351\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10353,"href":"https:\/\/www.makrobios.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10351\/revisions\/10353"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.makrobios.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/10352"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.makrobios.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10351"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.makrobios.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10351"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.makrobios.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10351"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}